Čiri-biri bajka – recenzija moje djece i mene

Iako ne izgledam tako i ne ponašam se tako, (uglavnom sam u ekstremima izvan okvira- generalno po oblačenju i razmišljanjima) zapravo moj duboko skriveni drugi dio je dosta tradicionalan… Vjerojatno nikad neću biti sretna s time da djeca koriste tablet ili gledaju mobitel. Nekad im pustim, ali onda im sakrijem na mjesec dva(najčešće jer zaboravim gdje sam stavila) i želim da budu što više vani i budu djeca. To se dosta kosi sa mnom jer ja u biti sve radim preko mobitela. Mobitel mi je druga ruka. Prije njih PlayStation je bio moj život. Sad je još jedna stvar s koje brišem prašinu uz televizor.

Ono u čemu ustrajem je da se bar jednom dnevno “okupimo oko vatre” kao u davna vremena. Najčešće je to bez vatre (još nije počela sezona kamina), ali razvučem šator i odigramo igru, bilo ova bilo neka druga. Bitno mi je provođenje kvalitetnog vremena s djecom. Kad smo bitni mi. Kad su bitni oni, njihova razmišljanja, želje i snovi.

Čiri-biri bajka je igra koja mi upravo to olakšava. Da se uključim. Lakše mi kažu sto ih muči, a s druge strane zajedno rješavamo probleme, izvlačimo pouke iz njih, putujemo kroz magični svijet mašte kroz koji razvijaju kreativnost. Nekad izmišljamo vlastite bajke, a nekad rješavamo probleme na koje naiđemo u stvarnom životu. Već davno sam primijetila da više nauče i bolje reagiraju na neki problem ako im to što se dogodilo ispričam kao priču. Meni je divno gledati sjaj u njihovim očima kad se užive u glumu i režiraju vlastitu bajku. Sjaj je i u mojim očima jer mi vraća djetinjstvo.

Obožavala sam igre kao mala. Primjećujem da što se više igramo to sam i ja više kreativna. Iako sam ostala veliko dijete, neke vještine se izgube s vremenom ako se ne koriste. Kroz igru uče da moraju poslušati i ostale, a i prihvatiti da ne mislimo svi isto. Uče se razmišljati. A to je ono bitno. Nema jednog pobjednika, već su u igri svi pobjednici. Nema gubitnika. Nema suza na kraju. Nema krivih odgovora pa tako razvijaju i samopouzdanje.

Igra se prilagođava dobi pa će uz nju djeca i rasti. Tri su razine igranja za 4+, 7+ i 10+ godina. Primjećujem da od kad se igraju s Čiri-biri bajkom više surađuju i u slobodnim igrama. Igru preporučuje čak i Ministarstvo znanosti i obrazovanja! Leo je za rođendan dobio Čiri-biri bajku Premium, te smo uz nju dobili i gratis dodatak igri – ploču mjesta iznenađenja. Cijena premium izdanja je 389 kn, a mini izdanja 189. (Mini izdanje ima manji broj igraćih elemenata jer je može igrati manji broj igrača.) Igra traje oko 45 min. Nekad duže, a nekad kraće, ovisno o tome koliko su djeca taj dan pričljiva. Djeca se toliko užive da doslovno glume likove. Kao što vidite ovaj put smo se morali i maskirati. Neću pisati kako se igra jer to možete pogledati sami na stranici: Čiri-biri bajka. Bliži se Božić. Ne znam je l’ su već počeli puštati božićne pjesme u centrima jer smo u izolaciji, ali ako razmišljate koji poklon kupiti djetetu vjerujem da s ovim jednostavno ne možete pogriješiti.

Moć ove igre je da nas vodi kroz magično dizajnirana mjesta koja jednostavno ne mogu da ne probude maštu. Sam dizajn je doslovno nevjerojatan, a igra sadrži puno elemenata koji potiču dječju maštu i kreativnost, toliko je razrađena u detalje. Pri kreiranju igre mislilo se na sve. Čak i kod kreiranja likova svaki lik uvijek ima jednu manu i dvije vrline. Da djeca nauče da nitko nije savršen, mane tokom igre mogu koristiti kao prednosti. Vjerujem da ne postoji ovako dobro osmišljena igra niti izvan naših granica. A autorica igre, Slavica Farkaš Šimeg je dokazala da granice mašte ne postoje.