Tragovima sreće

Ova prekrasna priča počelo je s dnevnicima za djecu. Već sam pisala o njima. U međuvremenu je izašao i nastavak pa ću pisati o njemu nakon ovog. Žuti je punom parom u pogonu jer su sad veći i više ga razumiju. Asortiman je sada proširen na mlađe i odrasle.

Drago mi je da postoji netko tko se odlučio na ovaj hrabri potez u Hrvatskoj jer mislim da u tom segmentu fali više takvih stvari na našem tržištu

U ženskom je rodu i unutrašnjost je takva 💜

Ono što mi se najviše sviđa i što sam prvo primijetila je da nije pisan po broju dana nego možete bilo koji dan odabrati o čemu želite promisliti. Nije važno da li ste kućanica, ekonomistica ili zidar. Usmjeren je na osobu i na njeno “JA”.

U ovom užurbanom svijetu svi trebamo vrijeme za sebe, koje je ponekad teško naći. Smatram da je dobro raditi na sebi kako bi se što bolje razvili u ono što želimo i možemo biti. Druga perspektiva je nekad baš ono sto trebamo kao i podsjetnik na sve što već imamo. Zasićeni smo reklamama i svime što “moramo” imati, a ne obraćamo pažnju na ono što imamo i što je dovoljno da budemo sretni.

Moje mišljenje:

Korice su potpuno su moj stil. Sivo i srebrna slova. Opet od ovakvog dnevnika bi očekivala nešto girly slatko sa zvjezdicama, a opet od života s djecom nekad sam prezasićena senzorički i fali mi jednostavnost. A upravo to ove korice pružaju. S druge strane netko kad vidi korice može pomisliti da je poslovno ili dosadno ali to definitivno nije.

Sviđa mi se jednostavnost izvana te posebnost i odabir boja iznutra.

Krenula sam od početka. Nisam preskakala stranice iako je moguće. Krenete tempom koji Vam odgovara. Dnevnik nas vraća u djetinjstvo. Iako će većini ta sjećanja biti sigurna luka, vjerujem da nas ima i koji ćemo ga se teško moći sjetiti. Ali će nas potaknuti na promišljanje o njemu. Možda i pomoći sagledati stvari iz druge perspektive.

Nekad jednostavno nismo svjesni koliko nam je dobro u životu. Svjesni smo tek kad nešto nije u redu. Zapravo od kad sam krenula čitati knjigu od Slavice Squire “Nećete pronaći mir dok ne postanete zahvalni” uzimala sam sve zdravo za gotovo. Jednostavno u životu ideš kao da si na autopilotu i s vremenom prestaješ zamjećivati sve divne stvari koje te okružuju i ne shvaćaš koliko si sretan. O knjizi ću pisati nekom drugom prilikom, ali dnevnik nam nudi opcije da vidimo na čemu sve možemo biti zahvalni, što sve zapravo imamo. Samim time postajemo sretniji, zadovoljniji, samopouzdaniji.

Cijelo vrijeme nas potiče da postanemo bolja verzija sebe. Pokreče nas da ne živimo na autopilotu nego da se pokrenemo. Upoznamo sebe. Počnemo brinuti o sebi, o svojim željama. Da se ne brinemo oko stvari na koje ne možemo utjecati nego počnemo živjeti punim plućima. Da se postavimo za sebe, inspiriramo i opustimo. Da nam afirmacije postanu svakodnevica. Da se iz negativnog filma vratimo u pozitivan. Suočava nas sa strahovima te ući kako se nositi s mišljenjima drugih i brigama.

Svaki dan odvojite malo vremena. Onoliko koliko vam obaveze dopuštaju, ali ne zaboravljajte sebe. Izađite iz zone komfora. Postavite zdrave granice. Daje Vam dozu mira jer znate da radite na sebi. Svojim tempom. Baš onako kako vi odlučite. Ako ne volimo sebe i cijenimo sebe i svoje vrijeme i želje, neće nas ni drugi. Slike najbolje pokazuju savršenu jednostavnost kako jednostavno doći do odgovora, a opet toliko je neodoljiv da ne možeš prestati pisati 💜

Uložite u sebe. Isplatit će se. Sigurna sam da ćete pronaći nešto divno. Skriveno u sivilu užurbanog svijeta. Usudite se pokušati!