Dan započinje oko 6 ujutro, Lola se budi. (Po novom spava s nama, na dječjem jastuku koji je prisvojila. Neka joj je s obzirom da nije završio u djelovima kao sve ostalo…) B. viče: “Lola šuti! B. spava…” Iako svi već dobro znamo da više nitko ne spava. Silazimo dolje, kuham gris. Leo se vješa po meni da ga nosim. Dok proždrljivci jedu sjedam na terasu i užurbano pijem kavu jer su im sekunde dovoljne da pojedu sve pred sobom i traže još tost ili što god su smislili taj dan. Ima i to svojih prednosti jer bar ne propuštam ovaj divni prizor.
Najčešće poslije šečemo ili ostanemo igrati se na dvorištu. Svaki dan je nepredvidiv, ali jedno je sigurno da ću morati trčati za Lolom po blatu, moliti je da prestane lajati jer susjedi spavaju… Kreće borba za oblačenje. N
Jesen u Samoboru je prekrasna i šteta je ne iskoristiti sve što nudi. Uglavnom za mene to znači izgubiti višak kilograma koji je u biti manjak hodajući. Patke i kokoši su nezaobilazna postaja.
Vrijeme nakon povratka je rezervirano za pripremu trećeg slijeda jela što je u zadnje vrijeme kuglof s nekim voćem. To pripremam dok jedu drugi obrok. Stavljanje 3. masine veša u pranje.
B. je zadnjih par mjeseci vegetarijanac, a L. svaki dan odlučuje o novim stvarima koje jede/ne jede. Nisam super mama koja stiže nakuhavati 15 jela dnevno, ali nekako nakuham da svatko nešto i pojede. Za jednostavna jela koja trebaju što manje sastojaka i imaju što kraći rok pripreme bi mogla napisati i kuharicu….Ali sve je lutrija….Kako mi padne grah u odnosu na to kako su zvijezde posložene… Stavljanje 6. mašine vesa za pranje. Nekad mislim da živi još bar troje ljudi za koje ne znam doma….
Podne je rezervirano za park, njihovu ekipu i moju najdražu osobu u Samoboru koja u park donese i kavu u termosici. Ali… Prije parka imam trening. Naganjam Lolu minimalno 30 minuta po dvorištu da konačno odluči da je vrijeme za uci unutra. Nakon treninga trening. Naganjam L. dok umire od smijeha i bježi iz parka. Nakon toga tipično, (tipično za nas) ručak u 19.00. Pranje. Priče. Priče nakon priča. Pjevanje nakon priča dok glumim da spavam i tako sve do nekih 22.00 nekad 23.00. Ovisno kad L. odluči kapitulirati. Drugi dan sve ispočetka… Uz dodatak novih zgoda i doživljaja…
Danas je bio nešto drugačiji dan, mislim da je vrijeme da se počnem privikavati na takve. Buđenje standardno. Lola van. Dečki doručak. Lola blatnjava nazad. Peri pod. Peri joj noge. Baš je svinjeći pas. Svinjeci teenager. (Inače je ne naganjam, to je aktualno ovaj tjedan.) Vani smak svijeta, kiša neumorno pada. Vidjelo se ujutro da ne misli stati. Slaganje tračnica. Nešto ne štima, ali da se voziti. Rješila sam to u rekordnom roku. Zanimalo ih je punih 5 minuta.
Zabavnija je bila tučnjava u tunelu s plisancima…. Do duše u ovom trenu je bio aktualan Sveznalica. Još voli njegove pjesme. Zovi servis za printer dok se nadglašavaju u pozadini. Pokušavaj shvatiti što serviser govori…
Ljepila sam naljepnice. Ljepili su i oni punih 5 minuta zabave dok se nisu počeli gađati s kockama….
Lola vani. Pranje podova i nje, iskopala je rupu da stanem do koljena unutra. Kao dušu dalo za slomiti nogu. Spavanje. Kiša još pada. Kreće bitka za spavanje. Nakon 10 min. B. je budan i gladan. Jede kuglof i razmatra što bi mogao poslije. 30 min kasnije L. je budan. Frekvencija “šaptanja” od B. je ipak bila previsoka. Nakon toga sam učila crtati… Zaboravila sam već, ali podsjećam se. Oni su za to vrijeme nastavili bitku s plišancima koja je eskalirala sa sam morala ponovno slagati tračnice…
Odlučili prošetati, skupili nešto kestena. Objašnjavala 200 put da vuk neće izaći iz šume, skakali po lokvama. Ljutili se jer ne mogu više skakati po lokvama jer je i to eskaliralo. Ugrizli iz istog razloga. Došli doma. Lola je ostavila poklon. Čisti pisalinu. Pusti je van. Pregovaraj da uđe i ne laje na susjeda koji se je eto “usudio” izaći na balkon, a neće doći do nje i podragati je. Peri pod 290 put taj dan i nju.
Razgovor s odvjetnikom dok vrište i Lola laje jer nisu u centru pažnje… Nakon toga baby L. je cendrav. Zubi i dalje u toku. Zumici na repeat 20 minuta i glumi pokretnu ljuljačku u tom ritmu. Slušaj B. koji objašnjava razlog zašto moraš kupiti narančastog zumica (Iako ne podržavam zumice jer smatram da je cijena prenapuhana ovaj put i nisu mi lijepi, pogotovo taj….)
Objašnjavaj zašto nije lijepo nekog ugristi kad nije po tvom. Objašnjavaj zašto se dostavljač pizze ne može teleportirati. Kad konačno dodje ne moram ni reci da nisu pojeli niti jedan cijeli komad nakon frapea od banane. Objašnjavaj da se šunka jede. Da nije otrovna. Objašnjavaj sa se po krevetu ne skače, a pogotovo ne nagurava. Ponovi priču 5 puta. Iiiii spavaju….. A ja? Naručujem Konzum i smišljam jela koja će možda jesti ovaj tjedan…. I čestitam svakome tko dodje barem do pola ovog teksta jer znam da ja ne bi… Sve u svemu, B. ima već 4 godine koje su prošle brzinom svjetlosti. Iako je nekad malo kaotično ne bi mjenjala vrijeme s njima doma za ništa na svijetu!
Kako izgleda Vaš dan?
Rea Mommy Stuff 