Kad sam imala 25 godina odlučila sam da je vrijeme za prvo dijete. Željela sam da ne bude velika razlika između mene i djeteta i da bude kao što je meni bilo s mojom mamom. Mislila sam da je zatrudnjeti vrlo jednostavno. Svi znamo kako stvari funkcioniraju 😁
Otišla sam kod ginekologice kako bi napravila pretrage prije jer se za sve volim dobro pripremiti.
Napravila sam Torch test, uzela mi je briseve, napravila papu i pregled. Svi nalazi su bili super pa smo odlučili krenuti. Ciklusi su uvijek bili redoviti i točni u dan. Nakon 2 mjeseca ugledala sam toliko željeni plusić. Bila sam presretna 💜
Moja tadašnja ginekologica nije imala UVZ u ordinaciji te je rekla da sa 7 tjedana trudnoće odem na UVZ u bolnicu ili privatno, nije me poslala niti vaditi betu. Naručila sam se privatno gdje sam inače išla. Nažalost pregled nismo dočekali.
Bila je nedjelja, tmurna nedjelja i padala je kiša na litre. 5+8, sjećam se prvo sam ugledala par kapljica krvi, a nekoliko sati kasnije je uslijedilo je krvarenje. S obzirom da mi je izbjedjeli test bio jedina potvrda trudnoće, osjećala sam se toliko jadno i glupo ići u bolnicu.
Otišla sam, objasnila situaciju, no nažalost trudnoća se više nije vidjela. Poslali su me vaditi Beta-hcg koji je bio u referentnim vrijednostima za te tjedne pa sam ga morala vaditi ponovno da vidimo da li pada i da utvrdimo da je spalo skroz i da vidimo hoću li izbjeći kiretažu. Sreća u nesreći ipak je palo skroz i izbjegla sam je. Nakon toga su mi rekli da ponovim briseve i urinokulturu, ali rekli su da se često dogadja u tim tjednima. Ako žena nema redovitu menstruaciju da nekad to niti ne primjeti.
Bilo mi je užasno žao, bila sam slomljena, ali opet nekako mislila sam se tješila da je prošlo onako kako je najbolje moglo i da nije bilo kasnije. Ovako nisam bas bila niti svjesna svega. Sve se nekako brzo izdogađalo. Nakon toga rekli su da pričekam par mjeseci pa da pokušamo ponovno… Nestrpljivo sam čekala da tih par mjeseci prođe i mislila sam sve će biti u redu. Ni prvi put nismo dugo čekali na trudnoću…
Tada su krenule tri jako duge iscrpljujuće godine, podrška su mi bile cure na forumu koje su prolazile iste probleme. Kako su mjeseci prolazili ništa se nije događalo. Bila sam potpuno opremljena s trakicama za ovulaciju, vitaminima, mikroskopom za ovulaciju čak! Folikulometrija je bila u redu. Vrijeme je prolazilo i prolazilo, mjeseci su se izmjenjivali. Pa i godišnja doba.
Inače sam osoba koja je nestrpljiva i ne zna čekati. Ovo je doslovno bilo mučenje. Nalazi su i dalje bili uredni, ništa nije ukazivalo na to da zbog nečeg ne bi uspjelo. Izlasci van su se svodili na to da pijem sok (Pijem sok zadnjih 7 godina-trudnoće + dojenje). Pa što ako je upalilo, a ja popijem npr. pivu, što ako je upalilo, a ja nešto teško nosim. Što ako, što ako…. Izluđivala su me pitanja u smislu “Kada ćete?”, “Što još čekate?”, bila sam tužna, umorna i ljuta. Ljuta na ljude koji si uzimaju za pravo nekome tako ulaziti u intimu i davati svoja mišljenja, ljuta na ljude koji imaju djecu, ljuta na cijeli svijet koji je protiv mene.
Nakon 2 godine otišla sam na Kliniku za sterilitet nervozno cupkajući mislila sam da je to to, oni će sigurno znati! Pronaći će uzrok kakav takav, ali ne. Nisu našli ništa osim mikrocista, ali to su rekli da nema veze da ne smetaju. Rekli su jedino što mogu je poslati me na propuhavanje jajovoda, ali da to opet ne mora značiti ništa, a dosta je bolno.
Nakon tisuća i tisuća popisanih lh trakica i testova, prijateljica mi je rekla da se prebacila kod ginekologa koji je u mojoj ulici i radi preko socijalnog i zamislite ima UVZ! Predala sam isti dan papire da se prebacim. Došla sam na prvi pregled sva smetena. On je onako ozbiljniji čovjek, nisam ga baš vidjela da se smije. Onako profesionalan. Došla sam u kombinezonu 🤣🤣🤣 Palo mi ne na pamet zašto bi to mogao biti problem tek kad sam se trebala skinuti. Još se crvenim kad se sjetim “Gospodo! Pa niste se trebali baš toliko skinuti…”😂😂😂😂
Uglavnom, da se vratim na priču. Dogovorili smo se da radi folikulometriju (prati iz mjeseca u mjesec ovulaciju na određene dane ciklusa). Jedino on je uspio prepoznati da je meni tek svaki 3-4 ciklus moguće da zatrudnim. Baš zbog tih mikrocista. Folikuli se ne razviju dovoljno. Pokušali smo još par mjeseci, ali i dalje nije išlo.
Imala sam samo dvije opcije: probati s klomifenom, a ako ne uspije na potpomognutu.
Klomifen mi je totalno ulijevao nadu, bila sam sigurna da će uspjeti. Da treba samo malo pomoći, ali nije… Dogovor je bilo da pijem samo dva mjeseca pa ćemo vidjeti. Nije uspjelo. Dobila sam još dvije kutije, treći mj nije uspio. Četvrti mjesec sam bila na pregledu i dogovorili se da je 5 kutija zadnja.
Taj predzadnji mjesec je entuzijazam skroz splasnuo. Više mi je stvarno svega bilo dosta. Mislila sam nakon 5. kutije uzeti pauzu.
Bila sam uvjerena da neću imati djece, vjerovala da vjerojatno nije ni suđeno. Ozbiljno sam razmišljala da udomim psa. Ovo je već toliko uzelo maha na moj život, na psihološki aspekt, iščekivanja, borbe, borbe s neizvjesnošću. Nisam više imala snage. Jednostavno nisam… Užasno me je to sve zamaralo. Život mi se je svodio na iščekivanje dana u ciklusu i raspoloženje prema njima. Imala san osjećaj da svi oko mene ostaju trudni. Da svi imaju djecu. Četvrta kutija klomifena donijela nam je dugoočekivani plusic na testu!
Nekad jednostavno valjda nije vrijeme za neke stvari i koliko god se mi trudili iznenadi nas tek kad valjda oni odluče da su oni spremni, barem tako volim misliti 💜
Hvala B. što si me odabrao za svoju mamu i šti si odlučio doći i uljepšati mi život sa svojom bezgraničnom ljubavi i srećom!
Možda je glupo, ali još čuvam test 💜
Nemojte se obeshrabriti, nekad su najduže čekane stvari u životu najbolje i nisu stvari 💜
Rea Mommy Stuff 