Edit: članak je samo poticaj za moje viđenje priče…
Koristeći internet često nailazim na članke koji kao ovaj s nostalgijom dotiču tematike vezane uz odgoj prije. Odmah na početku ću reći na nikako nisam fan takvih. Kupam ih sama kad moram, da li si potrgam leđa pritom? Da! Ne vidim u čemu je problem da tata pomogne pri kupanju djeteta. Da li su to i njegova djeca? Da! Kupam li ga u Nivei? Ne! Imam li razloga? Da! Okupala sam ga u Nivei i dobio je atopijski dermatitis. U današnje vrijeme kada su atopijski dermatitis i alergije nažalost normalna i česta pojava ne vidim problem u tome da se djeci priušti nešto prirodnije. Da li bi riskirala opet s Niveom? Ne bi. Vremena su drugačija. Teško je uspoređivati nekad i sad. Nije bilo toliko konzervansa, zagađenja, prometa. Iz vlastitog iskustva rekla bih da su i ljudi bili bliskiji i da su si međusobno više pomagali. No vratimo se na temu. Rođena sam 6.5.1988. (Da uskoro mi je opet jubilarni treći 29. rođendan🤷♀️) Ne bih rekla da sam ikada odgajana strogo. Nikad me nisu udarili. Mama me je dva puta počupala i toga se dobro sjećam. Išla sam u park. Družila se s djecom. Išla u engleski vrtić s 3 godine. Vrtić smatram odličnim za socijalizaciju djece. Jaslice smatram nužnim zlom, ali naravno razumijem da si ne može svatko priuštiti da provede prve godine se djetetom doma u današnje vrijeme. Neizmjerno sam zahvalna što ću s oba provesti prve tri godine. Moja mama je morala ići raditi kad sam imala samo 6 mjeseci i čuvale su me bake i prabake i nisu niti one bile stroge. Znale su da sam dijete i igrale su se sa mnom. Kao što se i ja igram s mojima. Još se sjećam prabake kako se nije mogla podići s poda kada se je sjela. Ne smatram se osobnim taocem vlastitoj djeci. Smatram se osloncem i sigurnom lukom u koju mogu uvijek doci. Uživam u igranju s njima i otkrivanjem im meni poznatog. Želim da im je djetinjstvo “nezaboravno” kakvo je bilo i moje kojeg se sada vrlo često sa sjetom prisjećam i rado se s klincima vraćam u njega radeći stvari koje sam radila tada. Vrlo brzo odrastemo trčeći stalno za nekim rokovima, ciljevima, stalno nešto iščekujemo. Zaboravljamo ono što je u životu bitno, a to je da djeca brzo odrastaju, da se veselimo svakodnevnim malim stvarima jer svaki dan upravo i je povod za malo slavlje. Ne bojim se svoje djece niti njihovog plača. Moje osobno iskustvo je naprotiv da zadovoljna djeca ne plaču ili plaču vrlo rijetko. Znaju što se može, a što se ne može(Veći dio vremena). Pitate se kako? Objašnjavanjem. Pričam od jutra do sutra. Ne gasim se. Ako se nešto ne smije objasnim zašto. Ne govorim nikada zato sto sam ja to tako rekla. Uvijek gledam da shvate zašto se to ne radi, zašto je to opasno i da nauče. Jedino što djeca mogu shvatiti s “treskanjem” je da su roditelji jači, autoritet i da mu se moraju pokoravati. Uostalom i da je normalno tuči druge što nije. Ja ne želim da se moja djeca pokoravaju autoritetu kao ovce, želim da promišljaju da li je taj autoritet u pravu, da sa svojom glavom donose zaključke. Da ne vjeruju slijepo autoritetima jer smo danas tu gdje jesmo upravo zbog takvog odgoja i učenja da se moramo pokoriti nekome.Ne mislimo svojom glavom i zato donosimo loše odluke. Ne učim ih niti da su svi ljudi po defaultu dobri jer nisu. Nisu niti sva djeca. Danas su informacije dostupne na svakom koraku, prije nisu bile, problem je što su dostupne i provjerene i neprovjerene informacije. Ono što možemo učiniti je promišljati i filtrirati informacije te gledati od kuda dolaze. Da li su provjerene ili ne. U ovakvom vremenu neshvatljivo mi je da roditelji kupuju visilice (nosiljke s uskom bazom) koje koštaju kao ergonomske nosiljke. Kada kupujemo toster se raspitamo kakav je, a kako se onda ne informiramo prije nego li stavljamo svoje dijete u nešto u čemu će provoditi dosta vremena? Hodalice? U nekim su zemljama zabranjene. Zna se koliko i zašto su štetne. Svejedno ih kupujemo. Djeca nisu drska, razmažena i zločesta jer im poklanjamo pažnju, takva su kada tu pažnju zamjenjujemo sa stvarima ili očekujemo da ih netko drugi odgoji. Djeca su odraz nas samih. Povezujuće roditeljstvo nema veze s bahatošću i drskošću kako se danas često navodi, ima veze s povezanosti s djetetom, a koja nije strah. U maminom su trbuhu 9 mjeseci na toplom i sigurnom. Odjednom su vani. Normalno je da žele bliskost s majkom. Njezinu toplinu i sigurnost. Roditelje koji prakticiraju CIO (CIO- zatvoriti dijete u sobu i pustiti ga da se uspava plačem) jednostavno ne mogu shvatiti. U jednu ruku smatram da je to zlostavljanje. Zamislite da Vas netko stavi u nekoj kutiji u mraku ostavi same u nepoznatom prostru i ne dolazi dok plačete. To je upravo ono kako se beba osjeća u tom trenutku. Kako biste se Vi osjećali? Znate li da djeca u sirotištima ne plaču? Znate li zašto? Zato sto su naučeni da nitko neće doći! Iskreno srce mi se slama zbog takvih stvari. Folna, omega 3, prenatalni vitamini ne piju se iz hira. Kao sto se vitamin D ne daje iz hira. Koriste se jer je poznato koje dobrobiti donose. Želite li to za svoje dijete? Vjerujem da da. Uvijek ću pokušavati svojoj djeci priuštiti sve što smatram da im je potrebno, pokušavati ih usrećiti, informirati se, preispitivati se, kako oni rastu rasti s njima jer mama sam i želim biti najbolja verzija mame za svoju djecu koja mogu biti. I smartphone updeatamo, zar ne? Ne ostavljamo ih na staroj verziji. A moja djeca? Nadam se da će biti najbolja verzija mene. Samouvjereni, sigurni u svoje postupke, s razvijenom empatijom, odgovornim ponašanjem, da će naučiti promišljati o svemu i da se neće pokoravati autoritetu ako je autoritet los. Eventualno da će mu ukazati na nedostatke i zašto imaju drugačije mišljenje. Takva djeca nam trebaju. A do onda. Pomognemo djeci pa prolaze kroz razvojne faze bezbrižno s osmjehom i srećom i budimo uz njih, jer kako nama nije jednostavno sjetimo se uvijek da nije niti njima. Hvala mojoj mami što je prakticirala povezujuće roditeljstvo iako nije znala da se tako zove dok nije bilo tako poznato. Nadam se da je zadovoljna s onim što je postigla. https://www.infpult.info/2019/02/sta-se-danas-promjenilo-nase-majke-su.html?fbclid=IwAR3eoMK1pd1UgaJGbNSAQyIj2c4ZfZWvUAo-Y-TRQ8_0hp_XveJofmbT4nk&m=1
Rea Mommy Stuff 